Riječ je o umjetniku Ivanu Meštroviću, čiji su radovi izloženi u srpskom paviljonu u Valle Giuliji. Meštrović (rođen u Dalmaciji u jednoj seljačkoj obitelji) je čuvao ovce do svoje petnaeste godine, da bi nakon toga postao šegrt jednog splitskog klesara; potom pronalazi pokrovitelja koji ga šalje na bečku Akademiju, gdje nakon kratkog vremena izlaže zajedno sa secesionistima postižući veliki uspjeh.

 Kasnije odlazi u Pariz gdje stvara zajedno sa Rodinom, Bourdellom i Bartholoméom, oblikujući nevjerojatno mnoštvo monumentalnih skulptura koje izlaže u Parizu, Munchenu, Beču i Zagrebu.

  U skupnim izložbama Vidovdanskog ciklusa Meštrović je vrlo cijenjen od strane  austrijske i njemačke likovne kritike; u svojoj je domovini, Dalmaciji, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni nadasve štovan, a sada je među nama da bi nam pokazao ono najbolje što posjeduje njegova nacija

I to “najbolje” je nešto zaista dobro. Njegova je umjetnost izraz boli srpskohrvatskog naroda koji je nakon turske provale u Europu bio podijeljen na tri religije i dvije nacije (Srbi i Hrvati) koje su kao prepreka od krvi i mesa patile pod turskim jarmom, braneći Europu od Turaka. Zbog toga ovaj narod nije mogao sudjelovati u civilnom napretku, ali s druge strane slab razvoj kulture iskupljuje se njihovim velikim patnjama. Meštrović svojom snažnom individualnošću  ujedinjuje čitav epsko-ratni period svog naroda, te kroz njegovu umjetnost zbori čitava jedna nacija. Njegova umjetnost je istinska, niče iz nacionalne svijesti, nije lažna, usiljena, isprazna ili samo dekorativna, već izražajna. Meštrović ne pripada  onom tipu umjetnosti koja slavi aristokratske krugove, već je prorok, usamljeni filosof, revolucionar koji pjeva svojoj naciji stare narodne spjevove koji govore o slobodi i potiču narod na oslobođenje.

  Kao pozdrav  pedesetoj obljetnici ujedinjenja Italije, Srbi su jedini donijeli nešto novo na izložbu. Njihov paviljon izražava karakteristično obilježje nacije: malen je, ali atraktivan jer nije izrađen u nijednom europskom stilu veċ u stilu jedne mlade nacije. U unutrašnjosti se nalaze skulpture i slike jedne lijepe i bolne povijesti srpskohrvatskog naroda još uvijek neoslobođenog tuđinskog jarma.

Meštrovićeva umjetnost izražava da je ovo malen narod, ali s dušom punom skrivene snage koja se iskazuje kako u umjetnosti tako i u politici. 

Prikazuje tako slavenski duh uvijek osjetljiv na ljepotu, jer je čak i pod  turskom silom pronašao utjehu: slavna srpska narodna poezija. Izraz je nacionalnog morala, morala jedne primitivne kulture, i upravo to je jedna od najzanimljivijih karakteristika Meštroviċeve umjetnosti.  

Njegovi junaci su za vrijeme nacionalne potlačenosti bili jedino uporište narodu kojega su branili i oslobodili od Turaka; prizivajuċi te junake on stvara nove, potrebne njegovom narodu da bi ga u potpunosti oslobodili od tuđinca, vodeċi ga putem ljudskog napretka.Upravo zbog toga je Meštroviċ  nacionalni prorok omiljen u svom narodu. Njegova izložba utjelovljuje nacionalne težnje podudarajuċi se tako s proslavom oslobođenja naše zemlje. Meštroviċeva umjetnost iskazuje snagu narodnog duha kosovskih junaka, tjelesnu i moralnu snagu nacije koja ċe donijeti pobjedu.

Prevele: Damjana Jurčev

              Mirjana Zekić

              Gorjana Krstulović