Povodom XIII. Biennalea u Veneciji

IVAN MEšTROVIć

    “Quadrivio”, Rim 12.srpanj 1942.
 

  

 
"Evangelista Luca"/"Evandelist Luka", 1914-Biennale di Venezia

Osobno sam upoznao kipara Ivana Meštrovića. Posjetio sam ga u hotelu Excelsior u Rimu po povratku sa Biennalea u Veneciji. S obzirom da je proveo duže vrijeme u Italiji, govori jako dobro talijanski. Njegov fizički izgled je fascinantan, govori tiho, izražava se s malo biranih riječi. Ima jasne ideje o vlastitoj umjetnosti, koja nailazi na brojne poteškoće već od 1911. godine kada po prvi put izlaže na Biennaleu u Veneciji skup djela velikih po poimanju i formi. Sjećam se da su mnogi talijanski kipari tada bili privučeni čarom njegovog jedinstvenog stvaralaštva i umjetnosti. .Iznenadio je i javnost i kritiku; mladi su smatrali da je neophodno izaći iz okvira XIX stoljeća i ostvariti nove ideje, razviti kiparstvo kao slikoviti izraz svijeta u kojem živimo i udaljiti se od izvještačenosti i uštogljenosti. 

   

 

Meštrović je želio ostvariti veliku monumentalnu skulpturu koja će se oduprijeti vremenu, sigurno se ugledao na Michelangela i na gotiku, budući da je njegovo kompleksno stvaralaštvo kontradiktorno i raznoliko. Umjetnost ovog svjetski priznatog kipara se temelji na tom snažnom dualizmu. Radovi koje izlaže na Bijenaleu u Veneciji istog su stila.

Njegova poznata «Pietŕ» u bronci, koja se nalazi u crkvi Sv. Marka u Zagrebu, izražajan je i suzdržan kip u kojem se u potpunosti utjelovljuje njegova umjetnost i rad. U njemu su sažeta sva prošla iskustva, a ljubav prema gotici i Michelangelu izraženi su na originalan način. «Ivan evanđelist» i «Luka evanđelist», druga dva kipa u bronci, jednako su uspješna kao i “Pietŕ”, dok su šest jedinstvenih niskih reljefa, koji dostojanstveno okrunjuju njegov rad (sakralni predmeti), klesani kao stranice Biblije.

U Meštrovićevom stvaralaštvu, kompozicija je oduvijek bila na prvom mjestu. Čak i kad modelira jednu figuru, portret ili Kristovo raspelo najvažniji mu je sklad linija i volumena, što se  vidi i na Michelangelovom  portretu koji je više puta izrađen sa strašću jednoga sina, na ciklusu o Kristovom rođenju s ritmičkim skladom svjetlog i tamnog, te na savršeno suzdržanom portretu majke. Cilj Meštrovićeve kompozicije nije samo stvoriti linije i harmonije već sakupiti, rasporediti i kiparski oživjeti brojne likove. Stoga smatram da ovaj kipar ne poima čovječanstvo u fizičkom smislu riječi, već kao cjelokupno jedinstvo ljubavi i ideala. I stoga nastaju velika kiparska djela u drvu, bijelom mramoru  i tamne, mistične skulpture zatvorenih oblika u bronci.. Prisutan je u ovim djelima čovjek i stvaralac koji vjeruje u vlastitu umjetnost, te je slijedi  sa sviješću apostola.

Postavio sam Meštroviću nekoliko pitanja na  koja je odgovorio s preciznošću, karakterističnom za njegov stil, prepoznatljivoj i na mršavim drvenim prstima razapetog Krista. Posjeduje dva  velika ateljea u Splitu gdje je stvorio veċi dio svog velikog stvaralaštva. Pedesetdevet mu je godina, slovi kao veliki kipar i svoje učenike podučava iskrenom, jednostavnom  kiparstvu najpoznatijih majstora zlatnih stoljeća umjetnosti. Potrebno je shvatiti materijal kiparstva,rekao je. Jedan kameni kip se mora osmisliti i prilagoditi samo tom materijalu, a skulptura u bronci ili drvu mora biti osmišljena za broncu ili drvo.

Ivan Meštrović mi je pokazao fotografije njegovih djela. Stvaralaštvo koje realizira posljednjih godina je zapanjujuće, počevši od slavnog «Sv.Frane» do niskih reljefa izrađenih za jednu crkvu u Splitu. Pitao sam ga da li često skicira i odgovorio mi je da je izradio velike nacrte za buduċe freske, čije sam fotografije imao prilike i vidjeti. Smatrao sam važnim vidjeti ih, zato što se u njima može otkriti srž jednog stvaraoca čak i onda kad je njegova umjetnost višeznačna. Njegove su skice lijepe, rekao bih, prekrasne i savršeno dosljedne s njegovim kiparstvom. Ovaj ljubitelj mramornih blokova i planinskih stijena stvara  precizne linije, kompaktne kompozicije i  drhtave igre svijetlosti i tame  niskih reljefa.

Meštrovićevo kiparstvo sadržava mladenačku smjelost koja dostiže plastičnost, udaljavajući se od impresionizma i neodređenosti. Njegov slikovit stil je jasan i odlučan. Između ostalog, smatram da je kiparstvo, kao uostalom i sve vrste umjetnosti, važno čak i kada obrađuje jednostavne teme, što je posebno naglašeno u Meštrovićevom stvaralaštvu.Dogodine će održati veliku izložbu u Rimu i moći ćemo upotpuniti naše dojmove.

Pippo Rizzo

Prevela: Gorjana Krstulović