| |
|
Meštrović
je želio ostvariti veliku monumentalnu skulpturu koja će
se oduprijeti vremenu, sigurno se ugledao na Michelangela i na gotiku,
budući
da je njegovo kompleksno stvaralaštvo kontradiktorno i raznoliko.
Umjetnost ovog svjetski priznatog kipara se temelji na tom snažnom
dualizmu. Radovi koje izlaže na Bijenaleu u Veneciji istog su stila.
Njegova
poznata «Pietŕ» u bronci, koja se nalazi u crkvi Sv. Marka
u Zagrebu, izražajan je i suzdržan kip u kojem se u potpunosti
utjelovljuje njegova umjetnost i rad. U njemu su sažeta sva prošla
iskustva, a ljubav prema gotici i Michelangelu izraženi su na originalan
način. «Ivan evanđelist» i «Luka evanđelist»,
druga dva kipa u bronci, jednako su uspješna kao i “Pietŕ”,
dok su šest jedinstvenih niskih reljefa, koji dostojanstveno okrunjuju
njegov rad (sakralni predmeti), klesani kao stranice Biblije.
U
Meštrovićevom
stvaralaštvu, kompozicija je oduvijek bila na prvom mjestu. Čak i
kad modelira jednu figuru, portret ili Kristovo raspelo najvažniji mu je
sklad linija i volumena, što se
vidi i na Michelangelovom
portretu koji je više puta izrađen sa strašću
jednoga sina, na ciklusu o Kristovom rođenju s ritmičkim skladom
svjetlog i tamnog, te na savršeno suzdržanom portretu majke. Cilj Meštrovićeve
kompozicije nije samo stvoriti linije i harmonije već
sakupiti, rasporediti i kiparski oživjeti brojne likove. Stoga smatram da
ovaj kipar ne poima čovječanstvo u fizičkom smislu riječi,
već
kao cjelokupno jedinstvo ljubavi i ideala. I stoga nastaju velika kiparska
djela u drvu, bijelom
mramoru i
tamne, mistične skulpture zatvorenih oblika u bronci.. Prisutan je u
ovim djelima čovjek i stvaralac koji vjeruje u vlastitu umjetnost, te
je slijedi
sa sviješću apostola.
Postavio
sam Meštroviću
nekoliko pitanja na
koja je odgovorio s preciznošću, karakterističnom za
njegov stil, prepoznatljivoj i na mršavim drvenim prstima razapetog
Krista. Posjeduje dva
velika ateljea u Splitu gdje je stvorio veċi dio svog velikog
stvaralaštva. Pedesetdevet mu je godina, slovi kao veliki kipar i svoje učenike
podučava iskrenom, jednostavnom
kiparstvu najpoznatijih majstora zlatnih stoljeća umjetnosti.
Potrebno je shvatiti materijal kiparstva,rekao je. Jedan kameni kip se
mora osmisliti i prilagoditi samo tom materijalu, a skulptura u bronci ili
drvu mora biti osmišljena za broncu ili drvo.
Ivan
Meštrović
mi je pokazao fotografije njegovih djela. Stvaralaštvo koje realizira
posljednjih godina je zapanjujuće,
počevši od slavnog «Sv.Frane» do niskih reljefa izrađenih
za jednu crkvu u Splitu. Pitao sam ga da li često skicira i odgovorio
mi je da je izradio velike nacrte za buduċe freske, čije sam
fotografije imao prilike i vidjeti. Smatrao sam važnim vidjeti ih, zato
što se u njima može otkriti srž jednog stvaraoca čak i onda kad je
njegova umjetnost višeznačna. Njegove su skice lijepe, rekao bih,
prekrasne i savršeno dosljedne s njegovim kiparstvom. Ovaj ljubitelj
mramornih blokova i planinskih stijena stvara
precizne linije, kompaktne kompozicije i
drhtave igre svijetlosti i tame
niskih reljefa.
Meštrovićevo
kiparstvo sadržava mladenačku smjelost koja dostiže plastičnost,
udaljavajući
se od impresionizma i neodređenosti. Njegov slikovit stil je jasan i
odlučan. Između ostalog, smatram da je kiparstvo, kao uostalom i
sve vrste umjetnosti, važno čak i kada obrađuje jednostavne
teme, što je posebno naglašeno u Meštrovićevom
stvaralaštvu.Dogodine će
održati veliku izložbu u Rimu i moći
ćemo
upotpuniti naše dojmove.
Pippo
Rizzo
Prevela:
Gorjana
Krstulović
|