Danas ujutro, vernisaž u srpskom paviljonu na Međunarodnoj izložbi likovnih umjetnosti u Vigni Cartoni. Vrlo ljubazno, odvjetnik Carlo Scotti, glavni povjerenik i glavni sekretar, imali su čast otvoriti dvorane pozvanim novinarima.

Poznato je da je paviljon projekt Vidovdanskog hrama koji će predstavljati spomenik domovini. Već se pri prvim koracima među karijatidama koje formiraju prilaze i podržavaju jake lukove, stječe dojam zbunjujuće snage i žestine koji je u isto vrijeme velik i gotovo djetinjast.

Srpski paviljon je produkt jednog velikog napora sa ponekad grotesknim rezultatima, a često je ta veličanstvena ideja ostvarena s bijednim detaljima. 

No, neovisno o sudu  kritike, ovaj srpski paviljon nije svakidašnji. Zanimljiv je. Opisao bih ga kao trajno veličanstvenog i golemog. Sa nezgrapnošċu, greškama i nedostacima,  neumjerenostima jedne nevješte  tehnike,  još uvijek nesiguran, on predstavlja umjetnost, snažnu, divovsku, podjetinjenu umjetnost,  koja je zbog njezine istinske povezanosti s idejom o domovini uvijek dostojna štovanja. Kada gledate neke od skupina izgleda kao da njihova kolosalnost budi najsvirepije Hugoove stihove.

To je jedna epopeja u kamenu i boji o kraljeviću Marku, sinu jednog diva, koji je i sam div dječje duše. Ivan Meštrović, koji je prije petnaest godina čuvao očevo stado, ponovno je iskopao i podigao ovaj Vidovdanski hram, kao sjećanje na smrt  i uskrsnuće srpske nacije. Nepobjedive, tajne snage koje je nadljudski kipar učvrstio u kamenu. I ako se ponekad njegova mašta ili skalpel gube u kakvom bestidnom pokretu, u kakvoj baroknoj zamisli, kao veći broj skupina ovog paviljona, u ovoj povijesnoj sintezi prisutni su sila i brutalnost koje osvajaju.

No, još čudnija, ali istodobno i ohrabrujuća činjenica za srpskohrvatski narod, je to što su, pri prvoj posjeti Rimu, dokazali da, osim što su nenadmašivi u borbi, su sposobni dostići vrhunce umjetnosti, te stvoriti remek djela kao što su Meštrovićeva, izumitelj  novih formi i  pokretačkih  pravaca  u umjetnosti,  djela  jednako  vrijedna kao Danteove ilustracije čiji je autor Rački i T.Krizmanovi  bakrorezi koji se mogu usporediti sa  najvišim dostignućma modernog rezbarstva.

Prevela sa francuskog: Gorjana Krstulović